pošaljite upit info@tempo-biz.eu

nazovite nas +385 (0)52/851-833

Usluge

Uvoz i izvoz: Pojednostavljeni carinski postupci za učinkovitu međunarodnu trgovinu

Uvoz i izvoz robe zahtijevaju preciznu i pravovremenu carinsku obradu kako bi se osigurao nesmetan prijelaz roba preko granica. Ispravno popunjene uvozne i izvozne deklaracije ključne su za usklađenost s carinskim propisima, plaćanje odgovarajućih dažbina i osiguranje brzog protoka robe. Naš tim stručnjaka upravlja svim aspektima carinskih procedura, osiguravajući usklađenost sa zakonodavstvom i optimizaciju poslovnih operacija. Istražite više o postupcima uvoza i izvoza te saznajte kako možemo poboljšati učinkovitost vaših međunarodnih operacija.

Uvoz

Uvozna deklaracija je dokument koji se podnosi carinskim tijelima prilikom uvoza robe u carinsko područje  Europske unije. Ovaj dokument omogućuje carinskim tijelima da odrede koje su carinske i porezne obveze primjenjive na robu, te provjere jesu li ispunjeni svi propisi i sigurnosni zahtjevi.

Što je uvozna deklaracija?
  • Uvozna deklaracija sadrži detaljne informacije o robi koja se uvozi, uključujući:
  • Opis robe (vrsta i količina).
  • Tarifni broj robe prema carinskoj nomenklaturi.
  • Vrijednost robe (u svrhu obračuna carina i poreza).
  • Podrijetlo robe (zemlja iz koje dolazi).
  • Prijevozno sredstvo (npr. brod, kamion, avion).
  • Ovaj dokument omogućava carinskim vlastima da obračunaju carinske dažbine, PDV i druge primjenjive pristojbe.
  • Podnošenje: Uvozna deklaracija se podnosi elektroničkim putem putem sustava nacionalnih carinskih uprava. To se obično radi prije dolaska robe ili čim roba stigne na granicu.

 

  • Carinska provjera: Nakon podnošenja deklaracije, carinska tijela provode provjere kako bi se osiguralo da su podaci ispravni i da je roba u skladu s propisima. To može uključivati dokumentarne provjere, fizičke preglede ili uzimanje uzoraka.

 

  • Carinjenje i plaćanje: Ako je sve u redu, carinska tijela obračunavaju carinske dažbine i poreze, koje treba platiti prije nego što se roba može pustiti u slobodan promet. Nakon što se obave sve obveze, roba se smatra “carinjenom” i može se koristiti ili dalje distribuirati.
  • Podaci o deklarantu: Osoba ili tvrtka koja podnosi deklaraciju (uvoznik ili špediter).
  • Podaci o robi: Detalji o vrsti, količini i vrijednosti robe.
  • Tarifna oznaka: Klasifikacija robe prema Harmoniziranom sustavu (HS) ili Kombiniranoj nomenklaturi (CN).
  • Podaci o transportu: Vrsta prijevoza, transportni dokumenti (npr. broj kontejnera, brodski tovarni list).
  • Podaci o podrijetlu: Zemlja iz koje roba dolazi, što je važno za primjenu carinskih povlastica ili dodatnih carina.
  • Puštanje robe u slobodan promet: Najčešći postupak, gdje se roba uvozi uz plaćanje carina i poreza te postaje dostupna za prodaju ili upotrebu.
  • Privremeni uvoz: Omogućava uvoz robe koja će ostati u zemlji privremeno (npr. za izložbu) bez plaćanja carinskih dažbina, uz obvezu da se roba ponovno izveze.
  • Aktivno oplemenjivanje: Uvoz robe radi obrade, dorade ili popravka, nakon čega se roba ponovno izvozi, uz oslobađanje od carina na sirovine.

U određenim slučajevima, carinska tijela mogu zahtijevati dodatne dozvole ili certifikate, poput sanitarnih ili veterinarskih certifikata, dozvola za uvoz određenih proizvoda (poput farmaceutskih proizvoda ili hrane), te certifikata o podrijetlu kako bi se ostvarile povlastice iz trgovinskih sporazuma.

  • Brža obrada: Elektroničko podnošenje smanjuje vrijeme potrebno za obradu uvozne deklaracije.
  • Manji rizik od pogrešaka: Automatizirani sustavi smanjuju mogućnost ljudskih pogrešaka.
  • Bolji nadzor: Digitalni podaci omogućuju carinskim tijelima bolji nadzor nad uvoznim tokovima i procjenu rizika.

 

Uvozna deklaracija je ključni dokument koji omogućava zakonit i učinkovit ulazak robe na tržište, dok osigurava da se poštuju svi carinski i sigurnosni propisi.

Uvoz - Postupak 42

Uvozni postupak 42, poznat i kao carinski postupak s podnošenjem prijave za puštanje u slobodan promet s odgodom plaćanja PDV-a, omogućuje uvoznicima u Europskoj uniji da uvoze robu izvan EU-a i oslobode se plaćanja PDV-a u zemlji uvoza. PDV se zatim obračunava i plaća u zemlji krajnje potrošnje, gdje će roba biti distribuirana ili prodana.

Što je postupak 42?

Postupak 42 omogućava oslobađanje od plaćanja uvoznih carina na PDV prilikom ulaska robe u jednu članicu EU-a pod uvjetom da će se roba zatim transportirati i isporučiti u drugu članicu EU-a.

PDV se plaća u zemlji odredišta prema stopama koje vrijede u toj zemlji, što znači da se prijenos PDV obveza prenosi na krajnjeg primatelja.

Uvoz u prvu zemlju članicu EU-a: Kada roba stigne u EU, deklarant (uvoznik ili špediter) podnosi uvoznu deklaraciju koristeći postupak 42. U toj deklaraciji navodi se da će roba biti isporučena u drugu državu članicu EU-a.

 

Prijenos robe do krajnje destinacije: Nakon što je roba uvezena u prvu zemlju članicu, prevozi se do odredišne zemlje, gdje će biti isporučena krajnjem korisniku.

 

Obračun PDV-a u zemlji odredišta: PDV se obračunava i plaća u zemlji gdje će roba biti korištena, prodana ili distribuirana. To se obavlja putem mehanizma prijenosa porezne obveze, gdje je kupac odgovoran za obračun PDV-a.

  • Registracija za PDV: Uvoznik mora biti registriran za PDV u zemlji u kojoj podnosi uvoznu deklaraciju (ili za to imati poreznog obveznika) i zemlji odredišta
  • Valjana PDV identifikacijska broja: Obvezno je osigurati valjane PDV identifikacijske brojeve za uvoznika i krajnjeg primatelja u odredišnoj zemlji.
  • Dokaz o prijenosu robe: Potrebno je imati dokaze o prijenosu robe u drugu zemlju članicu EU-a, kao što su transportni dokumenti.
  • Rok za prijenos: Roba mora biti prevezena u drugu zemlju članicu u određenom roku (obično unutar 30 dana).
  • Poboljšanje likvidnosti: Uvoznici ne moraju odmah plaćati PDV prilikom uvoza, što poboljšava njihovu novčanu likvidnost.
  • Smanjenje administrativnih troškova: Oslobađanje od PDV-a u zemlji uvoza smanjuje broj administrativnih koraka i prijava koje uvoznici moraju izvršiti.
  • Usklađenost s propisima EU-a: Postupak omogućuje uvoznicima da se pridržavaju propisa o obračunu PDV-a unutar jedinstvenog tržišta EU-a.

Kompleksnost i dokumentacija: Iako postupak donosi koristi, zahtijeva preciznu dokumentaciju

Izvoz

Izvozno carinjenje je postupak kojim se roba formalno iznosi iz carinskog područja Europske unije (EU) ili druge zemlje, uz ispunjavanje svih zakonskih i carinskih propisa. Izvozno carinjenje osigurava da roba koja napušta teritorij bude pravilno deklarirana, kako bi se osiguralo poštivanje carinskih i poreznih pravila te omogućila kontrola trgovinskih tokova.

Što je izvozno carinjenje?

To je proces tijekom kojeg izvoznici ili njihovi zastupnici (špediteri, carinski agenti) podnose izvoznu deklaraciju carinskim tijelima, s ciljem formalnog odobrenja izvoza robe iz zemlje.

Izvozna deklaracija sadrži informacije o robi, kao što su vrsta, količina, vrijednost, podrijetlo i odredište, te podaci o izvoznicima i prijevoznicima.

  • Podnošenje izvozne deklaracije: Deklaracija se podnosi elektroničkim putem, obično putem nacionalnog carinskog sustava. U deklaraciji se navode podaci o robi, uključujući tarifnu klasifikaciju (HS kod), vrijednost, zemlju podrijetla i odredišnu zemlju.
  • Carinska provjera: Carinska tijela pregledavaju deklaraciju kako bi provjerila usklađenost s propisima. Provjera može uključivati dokumentarnu provjeru ili fizički pregled robe.
  • Odobrenje izvoza: Ako je deklaracija uredna i nema nepravilnosti, carina odobrava izvoz i izdaje izvoznu carinsku deklaraciju s jedinstvenim referentnim brojem (MRN – Movement Reference Number).

 

Izlazna carinska ispostava: Roba zatim prolazi kroz izlaznu carinsku ispostavu, gdje se potvrđuje njezin izlazak iz carinskog područja EU-a. Nakon što roba prijeđe granicu, izvozno carinjenje se smatra završenim.

  • Podaci o izvoznicima i primateljima: Tko šalje robu i tko je prima.
  • Tarifna klasifikacija: Harmonizirani sustav (HS kod) koji se koristi za klasifikaciju robe.
  • Vrijednost robe: Procijenjena vrijednost u svrhu carinjenja.
  • Podaci o prijevozu: Vrsta prijevoza, broj kontejnera, transportni dokumenti.
  • Dokumenti potrebni za izvoz: Ovisno o vrsti robe, mogu biti potrebni dodatni certifikati (npr. veterinarski certifikati, dozvole za izvoz vojne opreme).
  • Poštivanje propisa: Izvozno carinjenje osigurava poštivanje zakona i pravilnika koji reguliraju izvoz određenih proizvoda, uključujući sigurnosne, sanitarne i ekonomske aspekte.
  • Povrat PDV-a: Izvoznici mogu ostvariti pravo na povrat PDV-a na robu koja se izvozi iz EU-a, jer roba namijenjena izvozu nije podložna domaćem PDV-u.
  • Evidencija i statistika: Podaci prikupljeni tijekom izvoznog carinjenja koriste se za statističke analize trgovine i gospodarske politike.
  • Privremeni izvoz: Kada se roba privremeno iznosi iz zemlje radi obrade, popravka ili izložbe, nakon čega se vraća u zemlju.
  • Pasivno oplemenjivanje: Kada se roba izveze radi dodatne obrade ili dorade izvan EU-a, pa se vraća u EU s povlasticama na carinske davanja.
  • Brža obrada: Elektroničko podnošenje deklaracija ubrzava postupak i smanjuje vrijeme čekanja na granicama.
  • Manje pogrešaka: Digitalizacija smanjuje rizik od ljudskih pogrešaka u unosu podataka.
  • Automatska analiza rizika: Carinska tijela mogu koristiti sustave za analizu rizika kako bi utvrdili koje pošiljke zahtijevaju dodatnu kontrolu.

 

Izvozno carinjenje je bitan korak u međunarodnoj trgovini jer osigurava da se roba pravilno deklarira i da se poštuju svi zakonski zahtjevi, čime se štite interesi zemlje izvoznika i osigurava nesmetan protok robe preko granica.





    Započnite suradnju Započnite suradnju