Usluge
Uvoz i izvoz: Pojednostavljeni carinski postupci za učinkovitu međunarodnu trgovinu
Uvoz i izvoz robe zahtijevaju preciznu i pravovremenu carinsku obradu kako bi se osigurao nesmetan prijelaz roba preko granica. Ispravno popunjene uvozne i izvozne deklaracije ključne su za usklađenost s carinskim propisima, plaćanje odgovarajućih dažbina i osiguranje brzog protoka robe. Naš tim stručnjaka upravlja svim aspektima carinskih procedura, osiguravajući usklađenost sa zakonodavstvom i optimizaciju poslovnih operacija. Istražite više o postupcima uvoza i izvoza te saznajte kako možemo poboljšati učinkovitost vaših međunarodnih operacija.
Uvoz
Uvozna deklaracija je dokument koji se podnosi carinskim tijelima prilikom uvoza robe u carinsko područje Europske unije. Ovaj dokument omogućuje carinskim tijelima da odrede koje su carinske i porezne obveze primjenjive na robu, te provjere jesu li ispunjeni svi propisi i sigurnosni zahtjevi.
Što je uvozna deklaracija?
- Uvozna deklaracija sadrži detaljne informacije o robi koja se uvozi, uključujući:
- Opis robe (vrsta i količina).
- Tarifni broj robe prema carinskoj nomenklaturi.
- Vrijednost robe (u svrhu obračuna carina i poreza).
- Podrijetlo robe (zemlja iz koje dolazi).
- Prijevozno sredstvo (npr. brod, kamion, avion).
- Ovaj dokument omogućava carinskim vlastima da obračunaju carinske dažbine, PDV i druge primjenjive pristojbe.
Proces podnošenja uvozne deklaracije
- Podnošenje: Uvozna deklaracija se podnosi elektroničkim putem putem sustava nacionalnih carinskih uprava. To se obično radi prije dolaska robe ili čim roba stigne na granicu.
- Carinska provjera: Nakon podnošenja deklaracije, carinska tijela provode provjere kako bi se osiguralo da su podaci ispravni i da je roba u skladu s propisima. To može uključivati dokumentarne provjere, fizičke preglede ili uzimanje uzoraka.
- Carinjenje i plaćanje: Ako je sve u redu, carinska tijela obračunavaju carinske dažbine i poreze, koje treba platiti prije nego što se roba može pustiti u slobodan promet. Nakon što se obave sve obveze, roba se smatra “carinjenom” i može se koristiti ili dalje distribuirati.
Sadržaj uvozne deklaracije
- Podaci o deklarantu: Osoba ili tvrtka koja podnosi deklaraciju (uvoznik ili špediter).
- Podaci o robi: Detalji o vrsti, količini i vrijednosti robe.
- Tarifna oznaka: Klasifikacija robe prema Harmoniziranom sustavu (HS) ili Kombiniranoj nomenklaturi (CN).
- Podaci o transportu: Vrsta prijevoza, transportni dokumenti (npr. broj kontejnera, brodski tovarni list).
- Podaci o podrijetlu: Zemlja iz koje roba dolazi, što je važno za primjenu carinskih povlastica ili dodatnih carina.
Vrste carinskih postupaka kod uvoza
- Puštanje robe u slobodan promet: Najčešći postupak, gdje se roba uvozi uz plaćanje carina i poreza te postaje dostupna za prodaju ili upotrebu.
- Privremeni uvoz: Omogućava uvoz robe koja će ostati u zemlji privremeno (npr. za izložbu) bez plaćanja carinskih dažbina, uz obvezu da se roba ponovno izveze.
- Aktivno oplemenjivanje: Uvoz robe radi obrade, dorade ili popravka, nakon čega se roba ponovno izvozi, uz oslobađanje od carina na sirovine.
Posebni zahtjevi
U određenim slučajevima, carinska tijela mogu zahtijevati dodatne dozvole ili certifikate, poput sanitarnih ili veterinarskih certifikata, dozvola za uvoz određenih proizvoda (poput farmaceutskih proizvoda ili hrane), te certifikata o podrijetlu kako bi se ostvarile povlastice iz trgovinskih sporazuma.
Prednosti digitalizacije uvoznih deklaracija
- Brža obrada: Elektroničko podnošenje smanjuje vrijeme potrebno za obradu uvozne deklaracije.
- Manji rizik od pogrešaka: Automatizirani sustavi smanjuju mogućnost ljudskih pogrešaka.
- Bolji nadzor: Digitalni podaci omogućuju carinskim tijelima bolji nadzor nad uvoznim tokovima i procjenu rizika.
Uvozna deklaracija je ključni dokument koji omogućava zakonit i učinkovit ulazak robe na tržište, dok osigurava da se poštuju svi carinski i sigurnosni propisi.
Uvoz - Postupak 42
Uvozni postupak 42, poznat i kao carinski postupak s podnošenjem prijave za puštanje u slobodan promet s odgodom plaćanja PDV-a, omogućuje uvoznicima u Europskoj uniji da uvoze robu izvan EU-a i oslobode se plaćanja PDV-a u zemlji uvoza. PDV se zatim obračunava i plaća u zemlji krajnje potrošnje, gdje će roba biti distribuirana ili prodana.
Što je postupak 42?
Postupak 42 omogućava oslobađanje od plaćanja uvoznih carina na PDV prilikom ulaska robe u jednu članicu EU-a pod uvjetom da će se roba zatim transportirati i isporučiti u drugu članicu EU-a.
PDV se plaća u zemlji odredišta prema stopama koje vrijede u toj zemlji, što znači da se prijenos PDV obveza prenosi na krajnjeg primatelja.
Kako funkcionira postupak 42?
Uvoz u prvu zemlju članicu EU-a: Kada roba stigne u EU, deklarant (uvoznik ili špediter) podnosi uvoznu deklaraciju koristeći postupak 42. U toj deklaraciji navodi se da će roba biti isporučena u drugu državu članicu EU-a.
Prijenos robe do krajnje destinacije: Nakon što je roba uvezena u prvu zemlju članicu, prevozi se do odredišne zemlje, gdje će biti isporučena krajnjem korisniku.
Obračun PDV-a u zemlji odredišta: PDV se obračunava i plaća u zemlji gdje će roba biti korištena, prodana ili distribuirana. To se obavlja putem mehanizma prijenosa porezne obveze, gdje je kupac odgovoran za obračun PDV-a.
Uvjeti za korištenje postupka 42
- Registracija za PDV: Uvoznik mora biti registriran za PDV u zemlji u kojoj podnosi uvoznu deklaraciju (ili za to imati poreznog obveznika) i zemlji odredišta
- Valjana PDV identifikacijska broja: Obvezno je osigurati valjane PDV identifikacijske brojeve za uvoznika i krajnjeg primatelja u odredišnoj zemlji.
- Dokaz o prijenosu robe: Potrebno je imati dokaze o prijenosu robe u drugu zemlju članicu EU-a, kao što su transportni dokumenti.
- Rok za prijenos: Roba mora biti prevezena u drugu zemlju članicu u određenom roku (obično unutar 30 dana).
Prednosti korištenja postupka 42
- Poboljšanje likvidnosti: Uvoznici ne moraju odmah plaćati PDV prilikom uvoza, što poboljšava njihovu novčanu likvidnost.
- Smanjenje administrativnih troškova: Oslobađanje od PDV-a u zemlji uvoza smanjuje broj administrativnih koraka i prijava koje uvoznici moraju izvršiti.
- Usklađenost s propisima EU-a: Postupak omogućuje uvoznicima da se pridržavaju propisa o obračunu PDV-a unutar jedinstvenog tržišta EU-a.
Nedostaci i rizici
Kompleksnost i dokumentacija: Iako postupak donosi koristi, zahtijeva preciznu dokumentaciju
Izvoz
Izvozno carinjenje je postupak kojim se roba formalno iznosi iz carinskog područja Europske unije (EU) ili druge zemlje, uz ispunjavanje svih zakonskih i carinskih propisa. Izvozno carinjenje osigurava da roba koja napušta teritorij bude pravilno deklarirana, kako bi se osiguralo poštivanje carinskih i poreznih pravila te omogućila kontrola trgovinskih tokova.
Što je izvozno carinjenje?
To je proces tijekom kojeg izvoznici ili njihovi zastupnici (špediteri, carinski agenti) podnose izvoznu deklaraciju carinskim tijelima, s ciljem formalnog odobrenja izvoza robe iz zemlje.
Izvozna deklaracija sadrži informacije o robi, kao što su vrsta, količina, vrijednost, podrijetlo i odredište, te podaci o izvoznicima i prijevoznicima.
Postupak izvoznog carinjenja
- Podnošenje izvozne deklaracije: Deklaracija se podnosi elektroničkim putem, obično putem nacionalnog carinskog sustava. U deklaraciji se navode podaci o robi, uključujući tarifnu klasifikaciju (HS kod), vrijednost, zemlju podrijetla i odredišnu zemlju.
- Carinska provjera: Carinska tijela pregledavaju deklaraciju kako bi provjerila usklađenost s propisima. Provjera može uključivati dokumentarnu provjeru ili fizički pregled robe.
- Odobrenje izvoza: Ako je deklaracija uredna i nema nepravilnosti, carina odobrava izvoz i izdaje izvoznu carinsku deklaraciju s jedinstvenim referentnim brojem (MRN – Movement Reference Number).
Izlazna carinska ispostava: Roba zatim prolazi kroz izlaznu carinsku ispostavu, gdje se potvrđuje njezin izlazak iz carinskog područja EU-a. Nakon što roba prijeđe granicu, izvozno carinjenje se smatra završenim.
Sadržaj izvozne deklaracije
- Podaci o izvoznicima i primateljima: Tko šalje robu i tko je prima.
- Tarifna klasifikacija: Harmonizirani sustav (HS kod) koji se koristi za klasifikaciju robe.
- Vrijednost robe: Procijenjena vrijednost u svrhu carinjenja.
- Podaci o prijevozu: Vrsta prijevoza, broj kontejnera, transportni dokumenti.
- Dokumenti potrebni za izvoz: Ovisno o vrsti robe, mogu biti potrebni dodatni certifikati (npr. veterinarski certifikati, dozvole za izvoz vojne opreme).
Razlozi za izvozno carinjenje
- Poštivanje propisa: Izvozno carinjenje osigurava poštivanje zakona i pravilnika koji reguliraju izvoz određenih proizvoda, uključujući sigurnosne, sanitarne i ekonomske aspekte.
- Povrat PDV-a: Izvoznici mogu ostvariti pravo na povrat PDV-a na robu koja se izvozi iz EU-a, jer roba namijenjena izvozu nije podložna domaćem PDV-u.
- Evidencija i statistika: Podaci prikupljeni tijekom izvoznog carinjenja koriste se za statističke analize trgovine i gospodarske politike.
Posebni slučajevi izvoznog carinjenja
- Privremeni izvoz: Kada se roba privremeno iznosi iz zemlje radi obrade, popravka ili izložbe, nakon čega se vraća u zemlju.
- Pasivno oplemenjivanje: Kada se roba izveze radi dodatne obrade ili dorade izvan EU-a, pa se vraća u EU s povlasticama na carinske davanja.
Prednosti elektroničkog izvoznog carinjenja
- Brža obrada: Elektroničko podnošenje deklaracija ubrzava postupak i smanjuje vrijeme čekanja na granicama.
- Manje pogrešaka: Digitalizacija smanjuje rizik od ljudskih pogrešaka u unosu podataka.
- Automatska analiza rizika: Carinska tijela mogu koristiti sustave za analizu rizika kako bi utvrdili koje pošiljke zahtijevaju dodatnu kontrolu.
Izvozno carinjenje je bitan korak u međunarodnoj trgovini jer osigurava da se roba pravilno deklarira i da se poštuju svi zakonski zahtjevi, čime se štite interesi zemlje izvoznika i osigurava nesmetan protok robe preko granica.
Usluge
Istražite našu sveobuhvatnu ponudu logističkih rješenja prilagođenih vašim potrebama